My state of mind....
Tuk,tuk,tuk.
Zvuk udaraca koje je proizvodila moja olovka nestajao je u kabinetu.
Tuk,tuk,tuk.
Nitko ih nije čuo,niti je se obazirao na njih.
Tuk,tuk,tuk.
Svjetlost s prozora kabineta je padala na ogrebotine nastale olovkom.
Tuk,tuk,tuk.
Ploča potpuno napisana dok moja bilježnica vapi za napisanom riječju.
Tuk,tuk,tuk.
Jednostavno nisam bila tu.
******
Rav:-Lana,mislim da je vrijeme da se trzneš.
Ja:-Ha?
Primijetila sam da je kabinet prazna kao i moja bilježnica.Rav ju je uzela.
Rav:-Ovo je iznenađujuće.
Ja(spremajući neupotrjebljene stvari u torbu):-Koje?
Rav:-Tvoja bilježnica.
Ja:-Šta s njom?
Rav:-Prazna je.Ništa nije napisano.
Ja:-Da,i?
Rav:-Nisam znala da nisam jedina.
Izvadila je iz svoje torbe bilježnicu i otvorila je.Potpuno čista.
Ja:-Lijepo je to znati.
Rav:-Naravno,nije samo ona prazna.Gledaj ovo.
Svaka bilježnica koju je izvadila bila je neispisana,neišarana i bez ijedne ogrebotine.Na naljepnicama je pisalo :
Raven Evangeline Willow 3.s.nj.
Ja:-Pa vadiš li ti ikada bilježnice?Ne,to je krivo pitanje.Koristiš li ti ikad bilježnice?
Rav:-Iskreno,da.
Pokazala mi je na jednu malenu bilježnicu izlizanih korica.
Ja:-Samo ovo?
Rav:-Smatram to dovoljnim.Nemoj pomisliti da sam lijena il nešto slično.Dobro mi ide u školi,ali nisam tip za pisanje.Radije ću pozorno pratiti cijeli sat i ne pisati,nego ne pratiti i pisati.Pisanje smatram kao radnju koja bespotrebno troši energiju.
Ja:-Pa ovo još nisam vidjela.
Rav:-Upoznat ćeš me malo po malo.Ovo nije uopće čudno.
Njezine oči su brzo našle moje i zagledale se u njih.Nisam mogla pogled odvojiti.Ulijevale su neki strah,neku žudnju,ali su pritom bile neopisivo lijepe.I djelovale su kao zatvor.Praznina u njima je bila prevelika.
Rav:-Hajde,idemo odavde.Previše je zagušljivo.
Ja:-Da.
*****
Snažne,hladne ruke oko mene.To samo jedno znači.
Ja:-Tam,molim te,prestani.
Tam:-Ma daj,nisam te cijeli dan vidio.Falila si mi.
Ja:-Gle,i ti si meni,al mislim da je sada dosta.
Odvojio se.
Tam:-Uredu,ako ti tako smeta prijateljski zagrljaj,obećajem da neću više.
Ja:-Tam…
Očekivala sam njegovo šaljivo lice ali zbilja je to mislio.Lice mu je odavalo onu ozbiljnost kojom rijetko zrači.
Tam:-Ako nećeš da te grlim,uredu je.Potpuno je uredu.Obećajem da neću više.
Ja:-Ali,Tam…
Tam:-Rekao sam da je uredu.
Licem mu je preletjela tuga koja je u mješavini sa ozbiljnošću odavala potpuno drugu njegovu stranu.Još jednom me je pogledao,okrenuo se i otišao.
*****
Rav:-Si dobro?
Ja:-Ha?
Raven je sjedila na mom krevetu dok sam ja pokušavala pisati zadaću.
Rav:-Jesi li dobro?
Ja:-Naravno.
Ustala se i došetala do mene.
Rav:-A zašto ti je onda list prazan?
Ja:-…
Rav:-Ok,dođi.
Uzela me za podlakticu.Trznula sam se od njezine hladnoće.Posjela me na krevet.
Rav:-Sad,šta je bilo?
Ja:-Kako to misliš „Šta je bilo“?Sve je bilo ok.
Rav:-Odsutna si cijelo vrijeme,ne mičeš rukom iako navodno pišeš zadaću koje nema na listu,ne čuješ sta govorim.Čak i sada nisi pri sebi.I nemoj se misliti braniti govoreći da je sve ok.
Ja:-Nije ništa.
Rav:-Lažeš.Vidi ti se u očima.
Opet onaj pogled.Oči su mi se ledile.
Rav:-Ali gle,nemoj misliti da te prisiljavam da mi se povjeriš,već samo da se sebi povjeriš.Ako imaš problem,prvo ga potvrdi i onda rješavaj.Možeš govoriti da ga nemaš,ali se po tebi vidi da je tu negdje.
Led je popuštao.I dalje sam gledala u njih.Nisam se mogla zasititi tog straha kojim su odisale.
Dotakla mi je ruku.Pogled joj je postajao sve topliji.Vidjela sam u njima vatru.Hladnoća ruke odavala mi je jednaku količinu sigurnosti kao i opasnosti.
Rav:-Ja idem sada.Ti pronađi problem i riješi ga.Sve će biti uredu.
Ustala se i krenula prema vratima.
Ja:-Raven…
Pogleda me.
Rav:-Mm??
Ja:-Hvala.
Nasmiješi se i ode.
Sjedila sam još neko vrijeme.Vraćala mi se slika Tamovog lica,ukočenog od ozbiljnosti i tuge.I on je meni nedostajao,ali zašto mu nisam uzvratila?Zašto ga nisam zagrlila kada je i on mene?Da li se bojim njegove hladnoće?Ne smeta mi jer nije uvijek hladan,ali zašto ga onda odbijam?Bez njega sam sama,napuštena,ostavljena.Trebao mi je.Očajno.
Nisam mogla ostaviti situaciju da ovako visi u zraku.Znala sam šta trebam uraditi.Trebala sam ga,ali je i on trebao mene.
*****
umm oprostite što ste ovoliko morali čekati na nastavak….
ponestalo mi je inspiracije a nisam je ni imala za ovaj post pa mi se ne svidja….
cekam da dobijem jednu knjigu za koju znam da ce mi dati dovoljno inspiracije....
hvala samy ^_^
uglavnom post nije velik tak da se nadam na vam je ovo dovoljno barem za neko vrijeme….
pisala sam nekoliko verzija prije nego sto je ova izvorna bila dovrsena….
ugl hvala svima koji su pratili da li je stavljen novi post….
znaju oni tko su....
uzivajte^_^
(zelim zahvaliti Flawlessu na imenu posta....)
inace moj novi blog
My Imaginaton Never End
P.S.
nix zaboravila sam ti drugo ime pa sam ga sad prepravila....
sry ^_^''''
