See who I am
Vani je bjesnila oluja.
Prosinac se nadvio nad Japan,a sa sjevera Hokkaida ionako nije nikada ni silazio.Snijeg je padao iz dana u dan,nagomilavajući se i stvarajući naslage.Svo bilje bijaše odjeveno u bijeli kaput te slatko snivalo pod njim.Sunce već mjesec dana nije izvirivalo svoje lice skriveno iza sivih oblaka.Čovjek bi se upitao da li ga više i ima,da li još plovi nebom.Nekako je i bilo ljepše bez njega.
Tamova bolest se nije ni povlačila ni rasla već je jednostavno ostala na meni jedinom prepoznatljivom simptomu da je tu,a to bijaše njegova ledena koža.Postajao je bljeđi,ali sam zaključila da je tome uzrok nedostatak Sunca.U nekim trenucima kada bih ga zatekla u tami,pomislila bih da preda mnom stoji duh,a ne osoba od krvi i mesa.Jedino su mu oči ostale iste;jak pogled,vatra u očima se nije mijenjala.Usprkos svemu,za mene je ostao isti.Nije se mijenjao a oči su ga odavale.Bila sam zahvalna na tome.Nije mi ništa govorio o toj bolesti.Sve što je rekao jest da je neočekivano došla,da za njezino postojanje nije znao te da mu neće proći dok ne umre.Uvijek bih se lecnula za zadnju riječ.Nisam znala koliko mu je vremena ostalo,a najviše sam se bojala da će prebrzo doći.Nisam još bila spremna izgubiti ga,a ni pitati ga kada će…pa kada će se to dogoditi.Ionako sam sumnjala da bi mi odgovorio čak i da zna odgovor.Pretvarao se kao da je nema.Nisam znala da li je to zbog njegove glupe osobnosti ili zbog osobnosti bolesnika.Ponekad pomislim da sam se više brinula za njego što je on sam za sebe.Samo da ostane.
Ja:-E,Rav,zanima me nešto.
Rav:-Aham?
Ležala je na mom krevetu i nešto škrabala dok sam ja listala knjigu sjedeći naslonjena na rub kreveta.
Ja:-Da li ima nešto između tebe i Akatsukija?
Prestala je škrabati i pogledala me.
Rav:-Zašto te zanima?
Ja:-Pa,po školi kruže glasine već neko vrijeme da ste skupa.
Rav:-Nije istina.
Nastavila je škrabati.
Rav:-Mi nismo skupa.Mi smo prijatelji sa povlasticama.
Uputila mi je smiješak.Dignula sam obrvu.
Ja:-Povlasticama?
Rav(smiješeći se):-Da.Umm,kako da ti to objasnim.
Okrenula se na leđa.
Rav:-To ti nije klasična veza gdje je varanje strogo zabranjeno iako se naravno u većine događa.Ako si sa jednim,ne bi bilo uredu da te vide sa drugim jer si odmah kurva.Ali,u vezi
prijatelji-sa-povlasticama možeš raditi šta god hoćes,biti s kim hoćeš,ukratko varanje je dopustivo sa obje strane.Nitko te ne može proglasiti kurvom usprkos svim glasinama jer te viđaju sa više ljudi i napominjem da nije određen spol.
Pogodih je knjigom.
Rav:-Tako i jeste.I ne mlataraj sa tom stvari uokolo,više ćeš koristi imati ako učiš iz nje.Uglavnom,to je odmah očito tko su prijatelji s povlasticama jer najviše vise skupa al opet vise i sa drugim ljudima. Ali uvijek ti ta osoba mora biti prva na listi pa tek onda gomilaj ostale.Kapiš?
Trebalo mi je vremena da mi mozak upije navalu njezinih informacija.Sve je izgovorila u jednom dahu.Imala sam osjećaj da joj ovo nije prvo pojašnjavanje pojma prijatelji-sa-povlasticama.
Ja:-Valjda.Al sam sigurna da se neću naći u toj situaciji.
Frknula je.
Ja:-I ti i Akatsuki ste u tim vodama?
Rav:-Da.
Ja:-Koliko već?
Rav:-Možda jedno tjedan-dva.
Ja:-I ne smetati što on može biti sa drugim curama?
Stanka.
Rav:-Ne.
Ja:-Zbilja?
Stanka.
Rav:-Pa,ne mogu mu braniti,a ionako imam i ja drugih tako da smo kvit.
Ja:-A da idete zaozbiljno?
Uprla je u mene pogled ti-to-ozbiljno.
Rav:-Ne,ne bismo uspjeli,a ionako ovako mi paše.
Ja:-Sigurno?
Rav:-Ne dovodi me u neizvjesnost.Sve sam ti rekla.A i bolje je meni nego tebi.
Zbunila sam se.
Ja:-Kako to misliš?
Rav:-Pa,sve u svemu,čini se da glasine o meni i Akiju nisu jedine.
Ja(tiho):-Akiju.Pih.
Rav(praveći se da govori o dečku iz snova):-Trenutno su in glasine o tebi i prelijepom prefektu sa druge godine,blijede puti,smeđe kose i zlaćenih očiju koje tope otope svaki pogled.Aaaa.
Ja:-Ček,ček,ček malo.O kome?!
Rav:-O,čovječe.Pa o tebi i Tamu.Zar ne možeš shvatiti.
Nastupio je trenutak tišine.
Ja:-Hahahahahahahaha!!!!Dobra šala,Raven,dobra šala.Ovo još nisam čula.
Rav:-Nisam rekla da je šala.
Smijeh mi je zamro dok su njegov jedini vidljivi znak bio osmijeh koji je ostavio na mom licu.
Ja:-Zbilja?
Rav:-Kruže glasine kako često provodite vrijeme skupa.Ono,odjednom nestanete i,naravno kakvi su ljudi,odmah pomisle da se tu nešto muti.
Ja:-Raven,da li si svjesna šta si upravo rekla?Spojila si nespojivo!
Rav:-Gle,ne moraš svoje živce na mene istresati.Samo sam htjela da saznaš od mene nego od drugih jer mislim da oni nisu spremni za tvoju navalu bijesa.Hh.
Ja:-Šta bi to trebalo značiti?!Da se često ljutim?!
Rav(smiješeći se):-Paa,ja ću vrlo rado o tome posvjedočiti.Zbilja si imala provala koje vrijedi spomenuti.Na primjer,kada si se okliznula na mokri pod i odletila.Ili kada smo se grudali pa te nismo mogli naći koliko su te izgudali da si se sa okolišem stopila.Ili…
Ja:-RAVEN!!!!!!!!!!!!!
Uzela sam jastuk i pogodila je lice.Pala je unazad.Ubrzo se odšamutila.
Rav:-Znači tako ćemo jel?Ipak primjenjujemo silu.
Zgrabila je drugi jastuk koji se ubrzo našao utisnut u moje lice.
Ja i Rav:-BOBRA JASTUCIMA!!!!!!!!
Perje je letjelo po sobi,posteljina se našla na podu razbacana,a ni knjige nisu prošle ništa bolje.Prevrnuli smo stolicu,stolnu lampu,jedan dio zavjese sa prozora,čak je i roba letala.Uzimali smo sve sto nam se našlo pod ruku,osim teških stvari.Uz perje soba mi se stopila sa okolišem vani.Bilo je predobro.
Zamahnula sam malim jastukom prema Raveninom licu.Jedan kraj joj je završio u ustima.Tako sam jako zamahnula da bi se trebala baciti u stranu,ali…taj kut koji joj se slučajno našao u ustima…tamo je i ostao dok je ostatak jastuka bilo u mojoj ruci.Čvrsto ga je držala stisnute čeljusti.Zaustavila sam se kao i ona.
Ja:-Raven…
Nevjerica se pojavila u mojim očima i u mom glasu.
Ja:-Šta je to bilo?
Izvadila ga je i nasmijala mi se nedužnim pogledom.
Rav:-E ovo ja zovem jak stisak.
Oči mi se nisu micale sa njezinih.
Rav:-U obitelji nam je.Ujak mi može bez problema zubima slomiti kokošiju kost.
I dalje je se smiješila.Tek tada sam postala svjesna njezine figure.Blijeda poput duha dok je vatra gorila u očima.Prozor mi je bio poznat.
Rav:-Ma daj,Lana,ak mi ne vjeruješ pitaj moje.Nemam ništa protiv.Samo nisam znala da mi je ovako snažan.Ovo je iznenađenje.
Ja:-Raven…da li si bolesna?
Zbunjeno me pogleda i podigne obrvu.
Rav:-Hahahahahahaha!!!Bolesna!!!Hahahaha!!!!Lana,zbilja si trebaš nabaviti dobar smisao za humor!!Ovo je staromodno!!Hahahahaha!!
Ja:-Ne šalim se.
Rav:-Ma kakva ti se bolest sad uvrtila u glavu.Nemam je.Hahahaha!!!Ovo su geni radili!!!A i odakle ti pade na pamet da imam bolest?
Ja:-Ma ništa.Zaboravi.
Vidjela je kakva sam te se i ona uozbiljila.
Rav:-Uredu.Hajde idemo ovo pospremiti.Soba ti je katastrofa.
Ja:-Hvala ti na pomoći što je ovakva završila.
Rav:-Pa znaš da na mene uvijek možeš računati oko takvih stvari.
Bacile smo se na krevet totalno umorne.
Rav:-Idući put zovemo više ljudi jer se i lakše pospremimo a i više se zabavimo.
Ja:-Ovo ti je jedna među tvojim rijetkim pametni.
Rav:-Šta bi to trebalo značiti?!Ma nemam snage za prepiranje.Nastavimo sutra,ok?
Ja:-Ok.
Ustala je se i pošla prema vratima.
Rav:-Laku noć.
Ja:-I tebi.
Otvori vrata i nestane iza njih.
Okrenula sam se na bok.Dan mi je prošao pred očima.Ništa me više nije zanimalo od onoga.Da li je slagala ili je i ona ima?Tu bolest kao u Tama.Zanimalo me,jako me je zanimalo.
*****
samo da napomenem niki da ce post posvecen tebi biti zadnji ili prezadnji =)
NIKA UBIT CU TE!!!!!!!!!!!!
